Još prije osam godina sam shvatila da volim jutro. Tada smo muž i ja nismo živjeli sami, nego u zajednici sa njegovim ocem, pa je bilo 100 problema. Bez obzira na to što sam radila cijele sedmice i ustajala u 6 sati, bilo je neke čari ustati vikendom prije 8, pokupiti knjigu i otići u obližnji kafić na obali rijeke. Opušteni, još sanjivi, pijemo prvu jutarnju kafu i čitamo knjigu, dok se sunce budi zajedno sa nama i tek pomalo grije. Još je rano da počne da nas peče. Oko nas praktično da nema ljudi.
O svemu i svačemu 