Biti mama

21:30 Upravo sam završila svoju večeru, iako „ne jedem posle 19h i želim da smršam“, ali kako reći ne prvom normalnom obroku u toku dana. Prvom obroku koji mi beba neće ometati, i još je u tri slijeda (supa, glavno jelo, salata, desert).

Inače pokušavam da smanjim unos ugljenih hidrata, i za sada mi ne ide baš najbolje, jer kada god hranim moju bebicu kiflom ili smokijem, ona to potpuno obzirno ispljune u ruku i pruži ka mojim ustima, čisto da mama ne ostane gladna. Zar imam izbora nego da pojedem? Pa zar postoji išta slađe i ukusnuje od pljuvačkom natopljenog hljeba, a i pomučila se da sa svojih 12 zubića to sažvaće za mene, da se ja ne mučim. Ako se slučajno i desi da odolim, to završi na tepihu, pa posle nastane trka, ko će prije, beba pojesti to sa poda, ili mama pokupiti.

Mislim, ta hrana na podu uopšte nije tako strašna, pored drugih stvari koje se u zadnje vrijeme nalaze na njemu. Nekako se svaki predmet u kući pretvorio u igračku, a igračkama je mjesto na podu, jer moraju da se igraju, a to ne mogu ako su složene. Tako na primjer u zadnje vrijeme pored pravih igrački i silne bebi kozmetike (pakovanja su jako zanimljiva), na tepihu imamo sve više smeća, jer ništa nije zanimljivo kao prazna kutija ili flaša, a tek maramice ili neki tanji papir koji se lako cjepka na sitne komadiće. Ipak, najgore je kada na podu završi čist tek složen veš. Beba vjerovanto razmišlja ovako „Ovaj veš je sigurno ovdje da bih se ja sa njih igrala, inače bi ga mama stavila u ormar.“, a mama razmišlja ovako „Ostaviću ovo na sekundu na krevetu, samo da odem do wc.“. Od svega najviše joj se sviđa donji veš. Baš nedavno je naučim da slaže stvari u korpicu ili „Igru slaganja“ i tako je snimim i sva ponosna pošaljem familiji i prijateljima snimak, a kasnije uočim da su tik uz bebu stajale bokserice i grudnjak. Ok, praviću se luda.

A gaće, od kako sam se vratila na posao gaće nam se stalno provlače kroz život i to kao smetnja. Kako u veći slučajeva nemam vremena da se u postpunosti raspremim i pospremim kada dođem kuću, uglavnom umjesto u trenerci završim u donjem vešu. Kao što već pomenuh omiljeni bebin veš, pa ako je slučajno u nekoj visini da mi može dohvatiti struk, grabi rukama da ih svuče, jer ona je vesela kada je gola, pa misli da će to i meni donjeti radost i sreću. Ali najveći problem nastaje što svaki snimak bebe koji pravi moj muž završi riječima „Opet ne možemo babi poslati snimak, jer se vidi mama u gaćama.“.

Možda nekome čudno zvuči da majka hoda pred bebom u gaćama, ali vjerujte mi, nema tu ništa čudno. Čim je propuzala naviknula sam na to da nemam intimu, jer čim sjednem na wc šolju ona gura vrata, a ako ih zatvorim vrišti ispred. I tako, sjedne ispred vrata ili uđe unutra i gleda me, dok ne završim. Daje moralnu podršku. A čim je počela da hoda uz namještaj, navikla sam se da nemam urednu kuću, jer je bitnije paziti šta će u usta staviti i gdje će se zavući, ipak treba sto puta reći „Ne to“.

Upravo ovako izgleda jedan običan dan, obične zaposlene mame, kojoj ne pomažu bebe i dede.

 

Advertisements