Sunčana jutra

Još prije osam godina sam shvatila da volim jutro. Tada smo muž i ja nismo živjeli sami, nego u zajednici sa njegovim ocem, pa je bilo 100 problema. Bez obzira na to što sam radila cijele sedmice i ustajala u 6 sati, bilo je neke čari ustati vikendom prije 8, pokupiti knjigu i otići u obližnji kafić na obali rijeke. Opušteni, još sanjivi, pijemo prvu jutarnju kafu i čitamo knjigu, dok se sunce budi zajedno sa nama i tek pomalo grije. Još je rano da počne da nas peče. Oko nas praktično da nema ljudi.

Nema to puno veze sa vrućinom, nego sa čistinom tog trenutka. Još ste sanjivi, niste stigli da razmišljate o problemima koji vas tište. Napolju nema ljudi, pa niko svojim ponašanjem nije potaknuo vašu nervozu. Jednostavno je sve tako čisto, vi samo uživate. Nema prljavštine koja se skuplja po vama i vašoj duši kako dan odmiče.

Onda sam počela vikendom ujutru da odlazim u šetnju u obližnju šumu-šetalište. Najljepše je početkom ljeta, kada bagrem cvijeta i miriše cijela šuma.  Velika uzbrdica, puna krivina, zahtjevna do samog vrha, a na vrhu mala kafana i zasluženi predah. Sunce koje se sve vrijeme pokušavalo probiti kroz gustu krošnju je sada tu, na dohvat ruke. Veća nadmorska visina donosi i čist zrak, i pluća dišu punim kapacitetom. Oko kafane šuma, pjesma ptica i stalni gost pas (koji me baš i ne oduševljava).

Tako i ovog ljeta, ali šuma je daleko za moju princezu i bilo bi joj predugačko.  Zato šetamo po gradu, svako jutro. Naravno tražimo putanje koje će obuhvatiti i neki dio sa zelenilom.

Vikend jutra su najbolja, jer nema gužve. A malo ljudi koje sretnete su raspoloženi, jer i oni još uvijek nisu stigli da misle o problemima. Neki vas pozdrave, neki vam se samo nasmješe, a neki vam ponude pomoć ili započnu neku priču npr. – Pređite vi prvi ulicu, bebe imaju prednost.  – Da li vam treba pomoć da siđete na šetalište. – Pokrijte bebici noge, počinje da prži sunce. Da svi su raspoloženi i ne guraju vas, ne požuruju vas. Kao da vrijeme stoji, zanimljivo je da niko nigdje ne žuri. Pa čak je i saobraćaj rijedak i „kulturan“.

Volim sunčana vikend jutra.  Zato što se rađaju dobra i neiskvarena. Zato što će opet doći nakon lošeg dana. Zato što me pune energijom. Zato što me podsjećaju da svi imamo svoju dobru stranu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s