Pozitivni Go

Pročitala sam juče komentar „Sada izraz hvatanje zjala dobija potpuni smisao od kada postoji igrica pokemoni“. Iznad glave mi se autmatski pojavilo par upitnika i uzvičnika, jer mi nije jasno zašto ljudi koji ne igraju igrice osuđuju ljude koji igraju.

Sasvim je normalno da postoje ljudi koji igraju igrice, kao i oni koji ih ne igraju i to je sasvim ok. Isto tako postoje ljudi koji se hrane zdravo i oni koji vole nezdrave masnoće i to je sasvim normalno. Postoje ljudi koji vole da putuju i oni koji ne vole, i sve je to dio osobenosti tih ljudi. Šta god da volimo ili ne volimo sve je to normalno, jer nismo svi rođeni isti, i ne treba da budemo isti.

Lično ne igram planetarno popularni PoGo, iako sam veliki „gejmofil“, jer trenutno imam nedostatak vremena za bilo koju igricu. Pa ipak me užasavaju negativni komentari i kritikovanje miliona ljudi. U svemu što neko radi trebali bismo naći pozitivne stvari, pa i u ovoj igrici.

Krenimo od aktivnosti. Koliko god da se radi o igrici, ono što je čini drugačijom je to što pokreće ljude da izađu iz kuće i da traže pokemone. Umjesto da sjede na društvenim mrežama ili gledaju tv, oni će sjesti na biciklo, trčati ili hodati negdje na svježem vazduhu i hvatiti pokemone.

Socijalizacija. Širom svijeta, pa i kod nas na Balkanu formiraju se događaji gdje se okupljaju ljudi da zajedno traže pokemone. Možete sresti nove ljude, sklopiti nova prijateljstva, družiti se satima.

Obavezivanje. Kod starijih osoba ovo baš i nema smisla, jer većina ima dosta obaveza u životu, ali mlađoj populaciji može da stvori osjećaj odgovornosti prema nekoj obavezi, jer koliko sam uspjela da vidim morate da mislite na svog pokemona i da ga razvijate.

Vjerujem da bi se moglo naći još pozitivnih strana, ali nisam upoznata sa igricom, pa ne želim da kopam dublje. Naravno sve ovo se odnosi na upotrebu u granicama normalne, ekstremnost nije dobra ni u čemu.

Sada će neko reći „Ona voli igrice, zato i ima ovakav stav“, ali neće biti u pravo. Ja ne volim da trošim novac na putovanja. Za mene je to rasipanje novca. Ipak nikada neću reći da je onaj ko putuje budala i da baca novac, jer za nju/njega to nije. Tu osobu to putovanje duševno ispunjava (neke i intelektualno), što je sasvim dovoljan razlog da potroši novac na njega.  Ne volim da jedem meso, ali ne visim nad glavom ljudima koji ga jedu sa stavom to nije zdravo, to će da te ubije i sl., jer oni to vole i oni to jedu. Njih to čini srećnim. Ovo su samo neki nasumični primjeri, a bilo bi tu još toga.

Zato sledeći put kada poželite da osudite nešto, sjetite se da u vašoj okolini postoje ljudi (vjerovatno i poznanici/prijatelji) koji to vole, a koji vas ne osuđuju zato što to ne volite. Sasvim je normalno da ne volimo iste stvari, jer ipak smo ljudi, a ne mašine.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s